Komiža
Komiža, ukupne površine 48 km2, je grad na otoku Visu koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji, a nalazi se na zapadnoj strani otoka Visa u dubokom Komiškom zaljevu. Od ostatka otoka je razdvaja brdski masiv Hum (najviši vrh 587 m) koji se strmo spušta do obala zaljeva. Takav smještaj odredio je orijentaciju Komiže prema moru i ribarstvu. Komiža je mjesto u kojem se rodilo ribarstvo istočne obale Jadrana. Njeni ribari ne samo da su svojim brodicama gospodarili Jadranom i trgovali ribom sa susjednom obalom, već su i kao iseljenici stvarali ribarska središta na pacifičkim obalama obje Amerike. Mletačke vlasti su u 16. stoljeću zabilježile da su samo u jednom danu komiški ribari ulovili tri milijuna srdela. Bila je to gospodarska grana koja je omogućila izgradnju crkvi, utvrda i velikih kuća u Komiži, a donosila je bogatstvo i Hvaru i samoj Veneciji. Pod austrijskom vladavinom (1815-1918) Komiža dobiva samostalnu općinu, te prerasta u gradić sa svim potrebnim sadržajima. Početkom 20. stoljeća je najveće naselje na otoku Visu s gotovo 4000 stanovnika. Tada je izgrađen veliki lukobran i uređena luka. Komiški akvatorij poznat je kao područje bogato plavom ribom – otok Jabuka čuven je po najbogatijim lovištima tune, a svi otoci viškog arhipelaga po ulovu velikih rakova (jastog i hlap) i kvalitetne bijele ribe. Tradicionalnu trepezu koju, među ostalim, nude vrhunski komiški restorani i konobe, nemoguće je zamisliti bez tih morskih plodova.
Komiža je tipično mediteransko mjesto s uskim ulicama, kućama stisnutim do luke, brojnim plažama i s blagom mediteranskom klimom zbog koje je boravak u Komiži ugodan i za vrijeme zimskih mjeseci. Uzduž cijele istočne obale komiškog zaljeva nižu se šljunčane plaže s izvorima pitke vode – Gusarica, Nova pošta, Kamenice, Velo žalo…
Komiža je naselje mlađeg postanka koja se prvi put spominje 1145. godine kao Val Comeza u darovnici zadarskog kneza Petra, koji je vladao srednjodalmatinskim otocima. Smatra se da je benediktinska opatija u mjestu postojala i ranije. Komiža je prvo hrvatsko mjesto koje je posjetio Papa: 1177. godine Papu Aleksandra III. su ribari s Palagruže, gdje se sklonio od nevremena na putu za Veneciju, prevezli do Komiže, gdje je posvetio crkvu Svetog Nikole, te nastavio put prema Zadru.
Komižani govore cokavskim/cakavskim govorom koji pripada grupi cakavskih govora čakavskog narječja. U sastav Grada Komiže osim samog mjesta ulaze i naselja Podšpilje, Borovik, Duboka, Podhumlje, Žena Glava, Oključna, otoci Biševo, Palagruža i Sveti Andrija (Svetac), kao i otoci vulkanskog podrijetla Brusnik i Jabuka.
Nakon osamostaljenja Hrvatske i odlaska vojske s otoka počinje turistički razvoj. 1993. godine obnovljena je komiška općina, koja 1997. godine dobija status Grada. Posljednjih se godina, zahvaljujući povećanom interesu turista, razvija i agroturizam. Poklonici sporta i aktivnog odmora mogu birati između padobranskog jedrenja, ronjenja, jahanja, šetnji po prirodi obilježenim pješačkim stazama, brojnih izleta po otoku, kao i do susjednih otoka, sve do Diomedovog otoka Palagruže.
Nebeski zaštitnik Komiže je Sveti Nikola biskup, pa Komiža 6. prosinca svečano obilježava i slavi Dan svog Grada.
